Od pripravnika koji baš i ne zna što želi do super posla s ekipom iz snova
Marino Habulan, Specijalist za održavanje video usluga
Home » Marino Habulan

Gdje ću nakon faksa

Nije da sam imao neopisivu potrebu zaposliti se isti čas nakon obrane diplomskog što si nekako opravdavam činjenicom da sam diplomirao u siječnju, a i premijera predstave koju sam režirao nije imala neki skori datum. A i rad u matičnoj mi struci u tom trenutku nije imao nekakav simpatičan prizvuk osim u vidu akademske inačice posla jer, iskreno, mislim da sam strojarstvu u tom trenutku dao sve što sam bio voljan dati. C’est la vie, rekli bi tamo neki. Tako da je otvaranje nove stranice života bilo pod gustom koncentracijom upitnika.

Prijava za Video Services Operations

No, ono što jesam znao jest da me zanima video, snimanje prije svega, stvaranje sadržaja u globalu. Jest da sam u tom trenutku imao 10ak sati iskustva u montaži i svega duplo više staža iza kamere, ali kreativni sokovi su u tim situacijama divljali, tako da su sve prijave za posao s heštegom „video“ došle na vrh liste, a između ostalog, tu se ušuljao i oglas za A1, odnosno tadašnji Vipnet. Nastupilo je selektivno čitanje:

Alumni.

Prvi posao nakon faksa.

Video Services Operations.

Za prijavu pripremiti kratku prezentaciju ili video.

Video. VIDEO!

Valjda je onda tu i neki video, mislio ja, pa rekoh, ‘ajd da se prijavim. Plus, treba napraviti video. Prezentacija mi je ionako bilo dosta za neko zdravo razdoblje. Da ne bi bilo iznenađenja, video je definitivno ocrtavao više karaktera nego profesionalne karakteristike, zato i ima scena od 20ak sekundi u kojoj u tišini kandidat za poziciju, ja, jede sladoled u zagrobnoj tišini. Bolje da znaju s kim će imati posla.

Proces selekcije za Alumni program

Nakon toga sve je išlo poprilično brzo. Stigao mejl, pa poziv, pa evaluacija. Locirati A1 kampus bilo je malo teže od očekivanog jer, iako je navigacija rekla desno, prilazna cesta činila se suviše pošumljeno pa se malo kružilo nauštrb amortizera (bili tada neki radovi u kvartu). Naposljetku se našao parking, prošlo rampu, ušlo u upravnu zgradu koja definitivno na prvu ima neki wow efekt… možda zbog visokog stropa. Pa onda i drugi budući alumniji, svi redom ozbiljniji od mene. Ili je samo situacija imala nekakav ozbiljan prizvuk. Ili je svima još bilo baš jutro.

I onda je krenuo program. Red doručka, red kave, pa upoznavanje menadžera za čije pozicije smo se prijavili (zaboravio napomenuti, prijavili smo se svatko za 3 pozicije), pa se mi predstavljali njima (tu je došao na red video, prijem publike fantastičan), pa testovi ‘vak’i ‘naki, sve jako studiozno, sve po planu i programu, sve maksimalno zabavno. I onda, na kraju, razgovor s menadžerom. Ispostavit će se tada da sam ja malo pobrkao video lončiće i da to baš nije bilo tako kako sam ja zamislio. ALI, neznanje je ponekad najbolji motivator i od tada me počelo zanimati što je to video ako nije content.
Srećom, za drugu poziciju za koju sam se prijavio imao sam konkretnije predznanje, jer ipak smo mi neka računalna generacija, a i svatko tko je igrao igrice na računalu morao je savladati neke osnove.

Uletio ja u IT Support

Ako netko ne zna kako početi, IT support najbolja je stvar, sektor, odjel. Dinamika, posao, ljudi, dinamika, kilometraža i, na kraju, dinamika. Svi i sve, predodređeno za nastavak karijere u korporaciji.
Ali video je i dalje bio pojam, tim više što sam aktere upoznao pravo ITjevski, na daljinu i virtualno, da bi naposljetku uoči 18. rođendana ove teleinstitucije osvanuo interni oglas za video services specijalista. Evidentno je da sam popunio tu poziciju, inače bi ovaj tekst bio više literarno nego praktično štivo, nazovimo to tako.
Nevjerojatno je zapravo koliko vizija rada poprima drugačije konture kad se svakodnevno suočavate s novim izazovima i tehnologijama. Zvuči sladunjavo, šokiralo i mene. Srećom je ova moja ekipa, uz dužno poštovanje ostalim jedinicama ljudi na kampusu i šire, uvjerljivo najjača. Sigurno duhom, moguće i masom, he he.
I tako sam zasad preživio rebrending, uvođenje kompletno nove platforme, tri božićna uber partyja i jedan zimski dan kad je grijanje na trećem katu uzelo bolovanje.
I da, jedna stvar koja obično promakne. „Ne“ i „ne znam“ apsolutno su prihvatljive, normalne, na mahove čak i poželjne stavke u vokabularu karijernog odrastanja. Use them wisely.

Par mudrosti za kraj

Za kraj još samo želim reći, nikad ne znate koja je prilika iza ugla, a na kraju faksa sigurno ne znate gdje vas sve karijerni put može odvesti. Zato ja toplo preporučujem da bacite oko na novi A1 pripravnički program, pod nazivom A1 Start, koji je fokusiran na zanimanja budućnosti, data science i data analytics. Tko zna, možda kao i ja nađete svoj put baš ovdje s A1 timom ?.